Home » Kratka priča » Dubravka Rovičanac
Trojici braće izgubio se otac. Nazivali ga telefonom, došli mu u stan, raspitali se u policiji i po bolnicama, ali starca nigdje. Pođoše dakle u grad da ga na ulicama potraže. Naiđu na mršavog čovuljka, ljubičaste vlasulje, obijeljena lica i tijela odjevenog u crni triko. Jer je vazda na trgu, upitaše i njega. Reče im da je starac ušao u tramvaj bez broja. Potom im pokaže na tramvaj što je upravo dolazio.Mjesto broja na čelu prvih kola sjala je prazna bijela ploča. Požure kako bi ušli. Za njima su se vrata s treskom zatvorila, a čovuljak im mahaše na odlasku.
U praznim kolima noćne vožnje dogovarali se oni što će i kako će. Odjednom zazuje zvučnici tramvajskih kola i progovori dubok muški glas:
“Dragi putnici, dobro došli! ..Ho, ho, nisam mogao odoljeti a da ne isprobam ova nova kola. Prvi put ih vozim pa mi oprostite budu li se malo njihala. He, he, baš neobično, konja nigdje, a slušaju me,” brundao je zadovoljno glas iz zvučnika.
- Glupi tramvjac, njemu je do šale u ovo doba- reče mrzovoljno najstariji, blijed i izmoren od napornoga dana u uredu.
- Bolje bi bilo da pripazi kako vozi– mahnu glavom srednji brat, znanstveni novak s debelim naočalama.
- Baš nas vozi ko krumpire – žvakne najmlađi gumu u ustima.
Tračnice na to zaškripe, kola se zatresu i tramvaj odskoči od poda za dobru visinu čovjeka, nastavljajući dalje zrakom. Skok tramvaja prikovao je tri brata u njihova sjedala, a prvi katovi kuća, što lijetahu ispred tramvajskih prozora, natjeraše ih da trljaju oči i širom otvore usta. Tramvaj se tresao i škripio, slijedeći zrakom tračnice što se bjelasahu na zemlji. Braća su ispod sebe vidjela krovove automobila kako se vide sjajna leđa bubamare na dlanu. Kad su se oporavila od prve prepasti, pođe najmlađi sin do vozača: Imaju valjda pravo znati što se događa.
U vozačevoj kabini sjeđaše mršav starčić, ćelave glave i duge brade.Bijaše preplanuo od sunca i odjeven kao da je upravo pobjegao iz kakve pustinje. Mladić zausti da ga pita što se to zbiva, ali ga prekide prhanje krila: niotkud doletje mu preko ramena velika crna ptica, sjede tik pred vjetrobransko staklo i ispusti hljepčić kruha.
- Ile, Ile, evo ti kruha! Ile, Ile, evo ti kruha! – zagrakće crni gavran i prohoda pločom s upravljačkim instrumentima.
- Hvala tebi i našem Gospodaru koji nas nigda ne zaboravlja!- reče vozač i ubrza tramvaj, koji se popne još više, ljuljajući se lijevo i desno. Mladić se na to smete još više. Crna ptica nije slutila na dobro, a tko zna kojem to gospodaru ovaj čudni vozač služi. Proguta sa slinom žvaku, pa mjesto roja pitanja što mu zujaše po glavi, iscijedi jedva:
- Tražimo oca. Izgubio se. Jeste ga vidjeli?
- Jesam. Izađite na stanici. Ako tamo pronađete sebe, naći ćete i njega - reče vozač, kratko svrnuvši pogled na mladića.
Tramvaj nato poče kočiti i spuštati se, proizvodeći silnu buku, kao kad grmi. Sijevahu pri tom brojne munje, opadahu oko kola varnice, te se noć pretvori u dan. Kola stadoše, i trojica braće iziđoše van.
Našli su se na poznatome trgu, a po užurbanome prometu zaključili su da je početak novoga radnog dana. To im je ubrzo potvrdio velik javni sat. Bijaše petak, rano ujutro.
- Moj ured nije daleko – reče najstariji brat. – Ja tamo i tako dolazim prvi. Tajnica me dočeka s kavom. Ako treba tražiti sebe, znam gdje se obično nalazim - podsmjehnu se ravnatelj velike tvrtke neobičnome zahtjevu vilinskog vozača.
- Usput možemo svratiti u kafić gdje se obično nađem s djevojkom- predloži najmlađi.
- Ako tamo ne uspijete pronaći sebe, na mome fakultetu će sigurno biti traga o meni.Mislim, dakako, na svoje znanstvene radove i knjige.
A danas u podne imam i važno predavanje. Ovo me je malo omelo, ali ja tu temu i tako imam u malome prstu... - razmišljaše srednji naglas.
Užasa li strašnoga za svu trojicu kad utvrdiše da su na njihovome mjestu neki drugi ljudi! Štoviše, nitko se na njih ne obaziraše, što god rekli ili činili. Svijet u koji su sišli radio je besprijekorno i bez njih: na vratima nekada njihovih soba stajala su neka druga imena, hrptovi knjiga nosili su druge časne naslove, čak je i djevojka u poznatome kafiću već pronašla novoga, ljepšeg mladića.
Tužni i zbunjeni, odlučiše vratiti se u tramvaj bez broja.
Obrate se njegovu vozaču:
- Gospodine Ile...
Starac kao da ih nije čuo niti vidio.Stoga će mu oni uglas:
- Gospodine Ile...
- Ja sam za vas Ilija, i to sveti – bljesnu iz vozačeva oka ljuta munja.
- Oprostite, gospodine sveti Ilija...zamuca najstariji.
- Što je, niste se našli? – progunđa ovaj kroz dugu bradu, prateći kako se tramvaj uz buku i štropot penje nad krovove kuća.
- Nismo. Ovaj... htjeli smo vas pitati znate li zašto.
- Vjerojatno ste sišli u krivome danu. Pokušajte sa sljedećom stanicom. A kad se nađete, vratit ću vas u dan iz kojeg ste krenuli - preko ramena nasmije se Ilija, a gavran mu se graktanjem pridruži. Miješalo se ono s gromoglasnom tutnjavom i bljeskovima počela nebeskih i tramvaj se spusti, pa stane.
Sišli su na pusti trg. Toga jutra grad je bio kao mrtav: nigdje pješaka, ulice prazne, automobili stoje i spavaju. Prešli su trg, krenuli na brežuljak i primijetili da iz crkve na njemu izlazi mnoštvo.
- Možda je stari tu... rekao je srednji i braća se približe vjernicima koji su hodili sporo, zastajkujući da bi se nakon mise pozdravili i koju prozborili. Ugledaju oca, dotrče do njega, no on prođe dalje.
Nije ih čuo niti vidio. Teško su stoga uzdahnuli, uvukli se u sebe i krenuli za starčevim leđima.
Otac se zaustavi na trgu u krugu ljudi što gledaše predstavu čovuljka u crnome trikou. On se bez glasa nasmije okupljenim ljudima, pokazujući žute zube obrubljene jarkocrvenim ružem. Pokloni se, zvecne metalnom kutijicom u ruci i stane na jednoj nozi, kao zaleđen. Gledatelji potražiše sitniš, on zazvoni i čovo se pokrene. Zgrbi se, oduži lice, prohoda nekoliko koraka kao naslonjen na štap pa pokaže na starca vrteći obje ruke u laktu. Zatim mahnu još triput, kao da se javlja nekome iza njegovih leđa. Dokona publika od unučica i unuka, baka i djedova, shvatila je to kao šalu i veselo mu odmahivala, ali tri brata gledala su čovječuljka zaustavljena daha. Mršuljko uhvati njihova oca za ruku, pokloni mu se i pokretima ruke pred nega postavi nevidljiv stol. Zamahne zatim u visini ramena, razastre svečani stoljnjak i pokrije trpezu, te joj privuče četiri nevidljive stolice. Rasporedi tanjure, pribor i čaše, čak postavi na sredinu stola vazu sa cvijećem. Tada jednog po jednog za ruku uze prvo najstarijeg, potom najučenijeg, pa najmlađeg sina gledajući ih ravno u oči. Posjedne ih za stol, a onda ocu prikuči nevidljiv stolac. U trenu kad se starac spustio da sjedne na nevidljivo sjedalo, publika zadrhti: Djedica će pasti poleđuške zanesen igrom i slomit će stare kosti! No starac se zaustavi u položaju kao da zaista udobno sjedi, lica ozarena neočekivanom srećom.
Progovori zatim naglas:
“O, sinovi moji, djeco moja draga! Toma, Jakove, Ivane dragi! Napokon ste se sjetili svojega starog oca!"
Obazre se zatim, ustane od stola i reče:
”Nećemo valjda ručati tu, na cesti! Dođite u moj stan, moj ručak bit će dovoljan za sve nas. Sjest ćemo i jesti, a onda se dugo gledati ne radeći ništa!
Gle, i tramvaj bez broja nam stiže! Bit će ovo divna nedjelja!”
I ode starac između okupljenih ljudi, ruku raširenih kao da nekoga grli. Čovuljak ih je pratio sve do ulaza, mašući rukama kao kakva velika crna ptica, a potom ih srdačno ugura u tramvaj. Odskakuće pred prva kola, za časak zaustavljajući promet. Nasred pruge pokloni se vozaču,pozdravi gavrana lepršanjem dlanova i odasla im nekoliko poljubaca. Sklopi zatim ruke kao na molitvu,veselo tresući glavom i kolutajući očima. Kad je tramvaju oslobodio put, stao je uz njegov bok i dugo mahao. A iza velikih stakala, u dotad praznim kolima, ocrtavale su se jasno četiri osobe koje su se radosno pozdravljale.
Dubravka Rovičanac
Komentirajte....
Write a comment
Posts: 9
Reply #9 on : Tue March 22, 2016, 06:56:07
Posts: 9
Reply #8 on : Wed December 30, 2015, 18:12:23
Posts: 9
Reply #7 on : Thu November 12, 2015, 05:08:06
Posts: 9
Reply #6 on : Sun June 21, 2015, 17:49:40
Posts: 9
Reply #5 on : Tue December 30, 2014, 09:50:55
Posts: 9
Reply #4 on : Fri December 12, 2014, 03:52:13
Posts: 9
Reply #3 on : Mon August 18, 2014, 01:31:36
Posts: 9
Reply #2 on : Sat August 16, 2014, 06:32:01
Posts: 9
Reply #1 on : Thu July 31, 2014, 03:14:18